U novom bloku Lektirnog četvrtka, koji se bavi onim izdanjima koja se nalaze u Dječijoj zbirci Biblioteke ”Behram-beg”, danas preporučujemo sjajnu knjigu kratkih priča Zije Dizdarevića. Ovo je jedna od onih knjiga koje pročitamo u djetinjstvu i pamtimo je čitav život. U ovim pričama Zija Dizadrević opisuje bosansku kasabu: tamo gdje čekić kucne, gdje koluta dim, gdje se ljudi susreću. Teme i motivi ovih priča su jednim dijelom neujednačeni, ali su prožeti osjećajem tjeskobe, učmalosti i nezadovoljstva. Koliko ima sjete i radosti, nostalgije i melanholije u ovim pričama najbolje opisuje početak ”Prosanjanih jeseni”: ”Jeseni moga djetinjstva imale su zlatnu boju. Prospe mati iz desne ruke puno svijetlih ikara, čitavo more, pa se one uhvate povrh drveća i dršću tako obasjane, mati me onda gladi lijevom rukom po kosi a ja rastem, dižem se sa zemlje, letim, a poda mnom i oko mene zlatno more.”
Najiskrenije preporučujemo ovu knjigu kratkih priča koju možete pronaći na policama naše biblioteke.
