U ovom lektirnom četvrtku predstavljamo vam pomalo zaboravljenog i zapostavljenog Vitomira Lukića, jednog od najobrazovanijih pisaca svoga vremena. Lukić pripada generaciji, kako ih tradicionalna književna kritika naziva, apsurdista. Rodonačelnik te generacije bio je Sead Fetahagić. Lukić, kao pisac, izlazi iz historije kao zadane teme, iz socrealizma, te proletarijata kao obaveznog, primjećuje književna kritika. Hodnici svijetlog praha, koji je objavljen 1989. godine, jedan je od najsloženijih romana u našoj književnosti. Hronotopski je smješten u Hercegovinu, u vrijeme kolektivizacije Bosne i Hercegovine, u vrijeme definiranja „novog čovjeka“. Ovo je roman koji je nasuprot zvanične historije, koji se odupire svakoj vrsti ideološke utopije.
Na sljedećem linku pogledajte videozapis o ovom romanu o kojem govore savremeni teoretičari i profesori književnosti:
