”Plava kuverta” je zbrika od trideset tri pripovijetke i trideset četiri ilustracije/crteža koje je svojom rukom napisao / nacrtao sam autor. Činjenica da je ovo „knjiga sa slikama“ Berbića svrtava u red rijetkih bosanskohercegovačkih spisatelja koji su u svom djelu spojili književnost i likovnu umjetnost. Kako je zapravo nastala ova ilustrirana zbirka pripovjedaka, najbolje pojašnjavaju autorove riječi u predgovoru: „Dug je i težak put prošla većina priča, od studentovanja preko rata do dana današnjeg. Neke su se drčno opirale svojom izvornošću, neke su ljutite ali i ponosne ostale čekati novu priliku, a većina ih je, rekoh, ipak bila podvrgnuta dodatnoj obradi kako bi se uputila na ovaj neizvjestan susret sa čitaocima. Da, teško je priču učiniti neosjetnom na vrijeme. Teško. Raznovrsne i raznorodne, neujednačene i ipak, još uvijek stilski nedovoljno uglačane, umorne od mene i ja umoran od njih, pristale su na kompromis, pa su ovakve, baš ovakve ušle u korice ove knjige. Isto je i sa crtežima. Priče nikad do kraja izbrušene, crteži nikad dovršeni.“
No, da se radi o ozbiljnom pripovjedaču i pažnje vrijednoj knjizi, uprkos vidljivoj skromnosti, svjedoči i Nagrada Fondacije za izdavaštvo koju je Plava kuverta, zajedno sa još dvanaest naslova, dobila u 2018. godini. Izdavač je Planjax komerc d.o.o. Tešanj. U međuvremenu, inspirisan Bosnom, ovakvom kakva jeste, najprije predratnom sa studentskim zgodama u Novom Sadu, potom ratnom sa krvavim iskustvom iz rova i najzad tranzicijskom ili transformacijskom sa svim ljepotama i devijacijama što ih ovakve društvene turbulencije nose, Berbić je ostao dosljedan svom stilskom izričaju rođenom u prethodnom spisateljskom iskustvu a kojeg krasi jednostavnost, pitkost i najzad tako rijedak i poželjan sinkretizam koji nastoji nahraniti i čitalačke apetite i utoliti žeđ za likovnom umjetnošću. U središtu Berbićeve pozornosti je čovjek. On je portretisan i linijom i riječju. Iz svih pripovjedaka i iz svih portreta, crteža i situacija isijava lirika skoro nalik anakreontskoj, lirika koja trijumfuje nad ljudskom glupošću i pokazuje put kojim hodi zadovoljan čovjek, a to je, u Berbićevom slučaju put empatije i lijepe književnosti.
Safet Berbić je romansijer, pripovjedač i slikar rođen je u Tuzli 1964. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Banovićima, a književno obrazovanje stekao je na odsjeku za Jugoslavenske književnosti i hrvatskosrpski / srpskohrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Tuzli i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Posjeduje veliku zbirku portreta rađenih olovkom i iza sebe ima nekoliko samostalnih izložbi. Urednik je radijske emisije Radio forma i autor brojnih novinarskih tekstova i filmskih scenarija: Jedna priča o Banovićima, Sunce za rudare itd. Za svoj književni rad višestruko je nagrađivan. Do sada je objavio: zbirku pripovjedaka Sjenke na mjesečini (1996), te romane Edžel (2001), Otava (2008), Fatimina ruka (2012) i Fuga za Amaliju (2017).
