Dopustite na početku da Vas poselamimo i upitamo za zdravlje?
Alejkumu selam. Dobro sam, hvala dragom Allahu, dž. š., a svako dobro i Vama, kolega Seade, želim.
U danima smo ramazana. Kako ovaj ramazan, koji je poseban zbog virusa korona, doživljavate? Šta se promijenilo u Vašem ramazanskom ritmu?
Ovaj ramazan je neobičan, poseban. Sa velikim poštovanjem ga dočekujem a i moji ukućani. Tužno je što ne možemo ići u džamiju obavljati namaz a pogotovo teraviju-namaz. Zaželjela sam se džematske teravije. Tada nekako bude veselo, čisto, razdragano, ali za sve postoji rješenje. Mi kod kuće klanjamo, zajedno sa djecom u džematu, tako da uživamo u toj blagodati. Zajedno iftarimo i sehurimo. Ovo nam je velika pouka da razmislimo kako možemo poboljšati karakter, kako pomoći drugima, kako voljeti više… Dopunjavati sebe je važnije nego misliti kako drugi ne valjaju. Žalosna sam kada tvrdoglave osobe ne čuju, ne vide.
Budući da ste dugogodišnji kulturni radnik i da ste bili 15 godina direktorica Biblioteke ”Behram-beg”, možete li nam elaborirati Vaš dugogodišnji rad na polju kulture i iz pozicije nekoga ko je koordinisao jednom kulturnom institucijom u našem gradu?
Imala sam preokupaciju da obogatim Biblioteku knjižnim fondom. Ponosim se što sam uspjela da osiguram sredstva i otkupim značajnu biblioteku akademika prof. dr. Enesa Karića. Značajno mjesto u našoj Biblioteci zauzimaju knjige poznate ulemanske tuzlanske porodice Čokić, koje je Biblioteci poklonio Halid Čokić. Također, police Biblioteke krase knjige Zejnil-ef. Čolića, koje je poklonio njegov sin, prof. dr. Ahmed Čolić. Veliki trud sam uložila na opremanju Biblioteke potrebnim ormarima za smještaj knjiga, kao i tehničko opremanje kompjuterima i programom. Uradili smo puno projekata a ja ću navesti samo neke od njih. Bili smo organizatori, a ujedno sam bila promotor na promociji knjige autora Saida Nursija Bediuzamana, gdje je govorila i Šukren Vahide, Amerikanka koja je primila islam. Organizirala sam u BKC-u, u prepunoj velikoj sali, nekoliko modnih revija za djevojke i žene koje nose hidžab, koje su naišla na veliko interesovanje omladine. Organizirali smo raznim prigodama veći broj izložbi knjiga, izložbu levhi autora Ćazima Hadžimejlića. Imali smo puno posjeta a spomenut ćemo samo neke od njih, kao npr. posjetu ambasadora Malezije, ambasadorice Pakistana. Veliki trud sam uložila da Skupština Tuzlanskog kantona preuzme suosnivačka prava i Biblioteku stave na budžet Kantona i tako obezbijedimo lični dohodak za uposlene u Biblioteci. Jedno vrijeme smo od Općine Tuzla osiguravali sredstva za lični dohodak.
Šta se promijenilo od tada do danas u Biblioteci?
Pa recimo, ja sam više pokušavala informisati javnost u medijima da Biblioteku posjećuju istraživači, studenti i profesori kojima je potrebna literatura koja se ne može naći u drugim bibliotekama. I često smo našim korisnicima davali ideje i preporuke šta da čitaju, od nas su tražili savjete, puno smo s njima razgovarali. Čitaoci su nalazili utjehu i razumijevanje kod nas. I danas Biblioteka ima sličnu svrhu, s razlikom da smo otvoreni i za naše najmlađe korisnike, tj. Biblioteku posjećuju ne samo istraživači nego i oni koji imaju lektirne ili druge čitalačke potrebe.
Kakvu ulogu ima biblioteka, kao trajna vrijednost, u Vašem životu?
Biblioteka je neprocjenjivo blago. Pruža punu oazu i toplinu za one koji vole da čitaju. Često nas pitaju šta možemo preporučiti za čitanje. Vidim da su zadovoljni preporučenim. To je i jedna odgovornost jer nemaju svi isti ukus i isto gledanje na pročitano, zato se mora pažljivo birati. Bogati smo literaturom iz književnosti, kako svjetske tako i na bosanskome jeziku, vjerske, koja je i najčitanija, knjigama iz historije, te razne knjige na orijentalnim jezicima.
Koliko biblioteke mogu doprinijeti prezentaciji kulturnog života?
Biblioteke sadrže, kao što sam rekla, neprocjenjivo blago i mogu puno doprinijeti prezentaciji kulturnog života, što one i rade. Imajući u vidu ograničena sredstva, bore se, najčešće, same za svoj vlastiti opstanak, a onda i za rad i promovisanje onako kako to najbolje znaju i umiju. Malo se ulaže u biblioteke, pogotovo školske, što je žalosno.
Biblioteka ”Behram-beg” je po svom karakteru specijalna. Koliko su istraživači u zadnjih 20 godina koristili se građom Biblioteke?
Da, Biblioteka je specijalna, jer je jedina na prostoru Tuzlanskog kantona koja ima knjige na orijentalnim jezicima iz raznih oblasti. Imamo i rukopise kojima se ponosimo. Korisnici za Biblioteku znaju i često dolaze i koriste se njenom građom. Veliki je broj magistranata i doktoranata koji su se koristili njenom građom u svom naučnom napredovanju i sticanju diploma. Profesori iz Turske, koji su bili angažirani na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za tuski jezik i književnost, često su posjećivali Biblioteku kao i studenti tog odsjeka.
U posljednje vrijeme, između ostalog, Biblioteka se otvorila i široj javnosti. Kakva su Vaša iskustva sa najmlađim korisnicima i sa odraslim?
Dječiji kutak je obogaćen. Koristili smo svaku priliku da pozovemo školarce da još češće dolaze kako bi što više čitali. Poklanjali smo knjige velikom broju džemata koji su osnivali svoje džematske biblioteke.
Da li se vidite opet kao direktorica neke kulturne institucije? Jeste li dovoljno uradili ili imate i drugih ideja za razvoj kulturnoga života?
Zahvaljujem uzvišenom Gospodaru da sam uspjela održati Biblioteku i pored svih problema i nedaća i nerazumijevanja od onih od kojih sam očekivala podršku. Jedino mi je žao što nisam imala podršku za organiziranje još revija za odijevanje djevojaka za što je bilo interesovanja mladih. Moderna zapadnoevropska civilizacija se ogleda u iščezavanju duhovnog principa uz tendenciju razodijevanja. Čovjek je sve više izložen diktaturi tržišta i potrošnje. Moderno dizajnirana odjeća nastoji sebi potčiniti čovjeka. Samoj modi, kao i bujanju iluzije o njenoj moći, idu naruku ljudska naivnost i nezrelost, nesamostalnost i ovisnost pojedinca, uticaj sredine, ponašanje većine, težnja za isticanjem i zaokupljanje pažnje drugoga. Moda voli nestabilne, povodljive, bezlične i psihički labilne osobe. Odjeća je znak specifične razlike u odnosu na druga živa bića koja imaju prirodnu odjeću a čovjek je uslovljen različitim kontekstima: kulturološkim, religijskim, etičkim, društvenim, tradicijskim, geografskim, klimatskim ili povijesnim… Odjeća najavljuje čovjekovo stupanje u svijet svog zemaljskog bitisanja. Odjeća predstavlja svjedočanstvo čovjekovog identiteta. S obzirom na sve devijantnije modne kreacije i trendove odjeće za žene, mišljenja sam da treba pokloniti veću pažnju prezentiranju modnih kreacija za odijevanje muslimanke kako ne bi podlegle devijantnim modnim trendovima.
Poštovana gospođo Ćetin, najiskrenije zahvaljujem što ste sa nama podijelili u ovim ramazanskim danima svoje petnaestogodišnje iskustvo pri rukovođenju Bibliotekom.
Bilo mi je zadovoljstvo. Ovom prilikom želim čestitati ramazan i predstojeći Bajram svim našim korisnicima sa željom da budu zdravi, veseli i hairli. Iskoristite priliku da što više čitate, pišete, radite. Koristim se prilikom i poručujem mladim ljudima sljedeće. Često budite nezadovoljni onim što jeste, jer tamo gdje si postao zadovoljan, tamo ćeš i ostati. Trud uvijek donosi nagradu. Zato mlad čovjek uvijek treba biti proljetni dan sa sunčanim sjajem.Iza svakog truda dolazi velika nagrada. Budite uvijek dobre volje i dobrih želja. Ne budite gorki potok bez bisernih kapi i bisernog toka! Budi mladost sa najljepšim idealima.
Razgovarao: Sead HUSIĆ