Lejlei-Kader
Noć kaderska na nebu se plavi,
kano oko čedna djevojčeta.
Noć tihana k'o djetinja duša,
kad po carstvu zlatnog sanka l'jeta.
Na obzoru zvijezde trepere
po pučini beskrajnog svemira
i nad zemljom svojim alem-trakom
predu mrežu spokojstva i mira.
Blagi vjetrić nježno popuhiva
poput toplog ljubavnog aha;-
oh, kako je ugodno i milo
u toj noći slaviti Allaha!
Na hiljade vjernih muslimana
na sedždu Mu skromno zemlji pada,
na hiljade pobožnijeh duša
Njegovu se blagoslovu nada,
na hiljade u zanosu čeka,
da nebeska otvore se vrata:
Ruhi-ekber s Bož'jim melećima
da zasine ovog svetog sata!
Hej! i pjesnik daleko od svijeta:
samo bliže ideala svoji’:
ta i pjesnik pobožno i smjerno
na molitvi u zanosu stoji;
Pred njime se veličajno nebo
kao knjiga svemoći otvara,
po koj Stvorac ko slovima nijemim
zv'jezdicama svete tajne šara.
Pjesnik motri okom svoje duše:
po kristalnoj zvijezdanoj stazi
sa pečatom vječite istine
kako anđ'o svjetlonoša slazi
i Božijem Miljeniku javlja
zadnje Bož'je uzvišene riječi,
s kojih Uhud i Harasko brdo
i cijela vasiona ječi.
Pjesnik gleda, a razum i serce
u veljemu zanosu mu pliva;
samo pjesma treperi mu živa:
Slava tebi, u vječnosti Vječni!
Slava Tebi, Tvorče vasione!
Tvoj rob, evo kao mali prašak
u beskrajnost Tvoga dobra tone.
Slava Tebi! – sav mi život kliče.
Tvojoj moći i molitva mi hiti:
daj za ljubav Miljenika svoga
narod mili čuvaj mi i štiti!
Tvoja volja, svemogućnost Tvoja,
cv'jetnom stazom nek ga uvijek vodi:
slozi, sreći, prosvjeti i slavi
i napretku i zlatnoj slobodi!
Musa Ćazim Ćatić, ”Pobožne pjesme”, Dobra knjiga, Sarajevo, 2016, str. 77-78.