I ovaj Lektirni četvrtak nastavljamo izborom priča i bajki koje su vezane ”Ljetopisom” Mula Mustafe Bašeskije, a Bešeskijino djelo od ogromnog je značaja za našu kulturnu baštinu. Kao što je u svoje vrijeme autor ”Ljetopisa” zaključio: ”što je zapisano ostaje, što se pamti iščezne”, tako i danas svi mi jako dobro znamo o njegovom djelu. Bašeskija je bilježio događaje iz običnog života Sarajeva, Bosne i Hercegovine, pa i šire; zabilježio je umrle, o njima pisao, a, također, govorio je o pošastima svoga vremena – o bolestima i drugim društvenim pojavama koje nisu bile moralno prihvatljive. Sve te slike i običaji sarajevske čaršije od ogromnog su značaja svima onima koji se bave našom kulturnom prošlosti. Ono što je specfično za ”Ljetopis”, a o čemu se ne govori uvijek, jesu priče i bajke, odnosno hikaje, kojih u ”Ljetopisu” ima zabilježnih oko stotinu. To su hikaje s mirisom istoka, pune su mudrosti i ljubavi, govore o dvoličnim ljudima, lažnim, ali i pravim prijateljima. Najbolje je kazati da su ove hikaje ”svevremeni govor narodnog duha” kako potcrtava u istomenom predgovoru Emina Memija.
Dakle, ovo je knjiga koja u prvom dijelu ima zabilježene priče i bajke, a drugi dio se odnosi na Bašeskijine godine, tj. drugi dio ove knjige mali je isječak ”ljetopisnog” pamćenja.
Knjigu Mula Mustafe Bašeskije ”Priče i bajke uz ljetopis” možete pronaći na policama naše biblioteke.
