Mahmud Derviš jedan je od najvećih palestinskih pjesnika i od onih je vodećih autora koji pripadaju arapskoj tradiciji, koja je svoje najveće domete ostvarila u poeziji. Poezija Mahmuda Derviša je poetika otpora, što ne čudi, budući da znamo u kakvom je okruženju se rodio, rastao i stasavao u svakom smislu pjesnik Derviš. S druge strane, ukoliko se osvrnemo na tradiciju kojoj pjesnik pripada, čini nam se logičnim njegov proboj i intelektualno sazrijevanje u poeziji, budući da je tradicija pisane riječi u arapskom kulturnom krugu itekako jaka, zapravo, najveći dometi, kao što smo rekli, te tradicije ostvareni su u poeziji.
Duboko rezigniran i obilježen tragedijom naroda kojem pripada, na jednom će mjestu kazati da pjesma ne mijenja ništa, izuzev pjesnika, ali je dubina tragedije bila podstrekom da se Mahmud Derviš u književno-umjetničkom smislu realizira kao pjesnik koji tu tragediju pamti, bilježi, retraumatizira te pokazuje Svijetu jednu drugu Palestinu – onu koja se razara, ali i onu koja ima duboku kulturnu tradiciju.
U tom smislu jasno je da je poezija Mahmuda Derviša itekako savremena i stvarnosna – pamti tragediju vlastitog naroda, pretače stvarnost u poeziju i na taj način pokazuje da je moguće logikom sile i nasilja kreirati identitet svaki drugi pa i pjesnički. Takva pozicija nije ona za kojom se traga, koliko je u svemu tome bitno traganje za vlastitim identitetom, za onim što te markira i predstavlja kao Drugoga, dok, s druge strane, takva stvarnosna poezija u ”poziciji” je da se na površan način interpretira.
Specifičnost ove knjige ogleda se u tome da je izbor napravio sam Mahmud Derviš za svog boravka u Sarajevu, gdje je učestvovao 2008. godine na 47. Sarajevskim danima poezije i te je godine ovjenčan ”Bosanskim stećkom”. U tom uređivačkom poslu najviše mu je pomogao Mirza Sarajkić, koji je i preveo pjesme u ovoj knjizi.
Najiskrenije preporučujemo ovu knjigu koja se nalazi na policama naše biblioteke.
