Kad proljeće bude beharalo

JU Specijalna biblioteka Behram-beg

Kad proljeće bude beharalo u tvojoj bašti, izađi iz doma svog, sjedi za veliki drveni sto pod probeharalom trešnjom, slušaj poj ptica i sjeti se mene i mog života. Znaj da sam i ja pod tom trešnjom gledao kako proljeća beharaju i slušao zanosno pjevanje ptica. Znaj da sam osamdeset ljeta čekao proljeća i znaj da sam se pitao hoću li svojim životom zaslužiti Božiju milost. Hoće li me Gospodar počastiti proljećem i beharom raja? I znaj da osamdeset i prvo proljeće nisam dočekao. Nisam vidio behar te godine. Sat moga života je stao. Zatvorila se moja knjiga. Život je brzo prošao.

Kad proljeće bude beharalo, probudit će se u ljudima nemiri. Osjetit ćeš kako i tvoja duša, poput drugih ljudskih duša, čezne za nečim. Nečiji nemir će biti nečije oči. Neko će čeznuti za toplim domom, neko za korom hljeba, neko za ocem, neko za majkom, neko za mirom, a neko za zdravljem i srećom. Znaj da se na svijetu bezbroj čežnji i nemira baš u proljeće probudilo. I tvoj nemir se probudio iz zimskog sna i obgrlio te svog. Tjerat će te na akciju, na djelo. Ne zaboravi da svaki nemir i svaka čežnja nisu dobri za ljudsku dušu. Pokušaj uočiti zamke koje sa sobom nose tvoje čežnje i nemiri. Uočiš li ih, morat ćeš povesti najtežu borbu – borbu sa samim sobom. Za pobjedu u toj borbi Gospodar ti je nagradu obećao.

Kad proljeće bude beharalo, sjetit ćeš se riječi našeg književnika Rešada Kadića: „Kada bi me neko upitao šta mi je na ovome svijetu najžalije ostaviti, rekao bih: sabaha, behara i iftara. Ko zna kakva se ljepota u tome krije, razumjet će!“ Bit ćeš zahvalan Bogu što te je počastio ramazanom u proljeće. Budit ćeš se u cik zore kako bi sehurio, klanjao sabah-namaz i zahvaljivao Gospodaru na blagodatima kojima te počastio. S nestrpljenjem ćeš čekati ezane, kandilje i iftare. Tvoja duša bit će ispunjena, spokojna i mirna. Neka te uživanje u blagodatima ne uljulja i ne ulijeni.

Kad proljeće bude beharalo i kad te opije ljepota prirode, ne zanosi se previše. Neka tvoje proljeće bude tvoj novi početak. Možda si godinama tapkao u mjestu, bio u kaljuži iz koje se nisi mogao iščupati. Možda ćeš baš ovog beharli proljeća reći: „Dosta je!“ Okrenut ćeš novu stranicu svoga života. Izvući ćeš se iz ponora u kojem si bio.

Kad proljeće bude beharalo, vidjet ćeš poletne ljude oko sebe kako marljivo rade. Vidjet ćeš kako uređuju svoje ovozemaljske bašte, kako uklanjaju korov i kako obrađuju zemlju. Vidjet ćeš kako marljive ljudske ruke vrše sjetvu. Vidjet ćeš čovjeka sa sadnicom u ruci. Gledat ćeš kako rastu nove voćke i kako nastaju novi voćnjaci. Pazi! Ne budi samo dio publike. Obradi svoj vrt, spusti sjeme u zemlju, zasadi sadnicu. Ne dopusti da budeš nijemi posmatrač dobra. Budi njegov dio. I baš ta probeharala trešnja pod kojom sjediš  i uživaš u njenoj ljepoti, i njene grane na koje slijeću ptice, i njeni plodovi koje živa bića jedu, trajno su dobro mog pradjeda. I poslije smrti ne prestaje njegova nagrada za učinjeno dobro. Budi poput mog pradjeda. Za života ostavi trajno dobro generacijama koje dolaze. Sadi, piši, istražuj, odgajaj hairli potomstvo. I naši životi imaju svoja proljeća i jeseni. Kad proljeće tvoga života bude beharalo, znaj da moraš ukloniti svoj korov, obraditi svoj vrt i pripremiti se za ono što dolazi. Znaj da ćeš u jesen svog života brati plodove svog rada. Možda će tvoje bašte izgledati raskošno i lijepo i možda će biti pune raznovrsnih plodova. Ne dozvoli da u jesen svoga života tvoja bašta bude prazna ili uništena lošim djelima. Tada će biti kasno.

Kad proljeće bude beharalo, srest ćeš čovjeka koji je ozdravio. Poletno će ti pričati o fantastičnoj pobjedi nad opakom bolešću. Bit će zahvalan Bogu na još jednoj životnoj prilici. Kad razmisliš o svemu, bit ćeš sretan i zahvalan Bogu na zdravlju koje ti je poklonio.

Kad proljeće bude beharalo, vidjet ćeš mladu nevjestu u bijelome kako se sprema za udaju i novi život. Znaš da već nekoliko godina iščekuje proljeće i behar i znaš da polahko gube strpljenje te ženske oči. Ne dozvoli da se ugasi njihov sjaj, onako kako sam ja dopustio. Sjeti se da su se sljedećeg proljeća, dok je sve beharalo, te oči probudile i zagledale u druge oči pa otišle u svoju sreću. Bilo je kasno za tebe i njene oči. Nije bilo suđeno. Ali ćeš se u neko sljedeće proljeće i uz neki sljedeći behar i ti zagledati u nečije oči. Slijedit će zajednička proljeća. Rađat će se vaše potomstvo, sinovi i kćeri. Dolazit će nova proljeća i behari a vaše kćeri i sinovi će rasti. Vidjet ćete vaše pečate na njima. U njima ćete gledati sebe. Bit ćete zadovoljni kada vidite kako su godine vašeg truda i posvećenosti njima bile uspješne. Vašoj sreći neće biti kraja kad vidite kako vaše potomstvo živi načela dobra i kako daje doprinos boljitku društva u kojem živi.

Kad proljeće bude beharalo, znat ćeš da su hladni zimski dani iza tebe i da nakon poteškoća dolazi olakšanje. Naučio si kako moraš, poput Malog Princa, podnijeti dvije-tri gusjenice da bi vidio leptira. Važnost proljeća možeš razumjeti samo ako ga uporediš sa zimom.

Kad proljeće bude beharalo, budi sretan, jer si živ. Znam da ćeš se sjetiti dragih ljudi koji ovog proljeća nisu tu. Neka ti to bude nauk da ljudski život prolazi i da se, baš kao biljke okićene proljetnim beharom, okitiš dobrom u svom životu. Okiti se laticama dobra i znanja. Vjeruj u Boga! Bit ćeš poput obeharale trešnje pod kojom sjediš i čijoj se ljepoti diviš. Neka te slika probuđene prirode sjeća na Gospodara, koji sve stvara i oživljava, i neka te podsjeća da si, baš kao i ove biljke, stvoren s određenim zadatkom i namjerom.

Emir Balagija, Druga nagrada

 

 

 

 

Najpopularnije