Ivo Andrić je počeo pisati Prokletu avliju u periodu između dva svjetska rata, a objavljuje je 1954. godine. Nije stoga slučajno da se u ovom kratkom Andrićevu romanu osjeća temeljno iskustvo 20. vijeka. ”Prokletu avliju” književna kritika određuje romanom, budući da ona daje jedan model svijeta, u kojem su sudbine proklete i koje se ogledaju jedna o drugu. Cikličnom strukturom ovoga romana Andrić pokazuje da se sadržaji, a ne historija, itekako ponavljaju. Zapravo, ovaj roman se realizira kao politička parabola koja govori o logorskom i postlogorskom periodu te nam Andrić (pri)kazuje Balkan kao skladište kultura, kao skladište priča.
Na sljedećem linku pogledajte videozapis o ovoj knjizi o kojoj govore savremeni teoretičari i profesori književnosti:
