Knjiga Ibrahima Kajana, koja je nedavno objavljena u Zagrebu, i promovisana je u Biblioteci ”Behram-beg” autobiografska je, odnosno knjiga u kojoj autor opisuje susrete i događaje s kraja šezdesetih godina do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća. U ovoj knjizi Kajan ponajmanje govori o sebi koliko o drugima – jer, kako kaže, razlog pisanja o nekome je njegovo djelo. U ovoj knjizi sabrano je četrdeset tekstova koji govore o nekim porodičnim i mladalačkim susretima i relacijama Ibrahima Kajana, o vremenu u kojem su stastavali i bivali značajnim piscima poput Maka Dizdara, Vesne Parun, Izeta Sarajlića, Alije Isakovića i mnogih drugih pisaca, slikara i umjetnika.
Ibrahim Kajan u ovoj knjizi, ističe recenzent Faris Nanić, piše tekstove “različite tematike i duljine, počesto višetematskim, katkada u formi dnevnika, ali baš književno, ne piše, dakle, primarno o sebi, već o vremenu čiji je aktivni dionik bio i još jest, duboko uronjen u njegov kulturni i društveni aspekt kroz nekoliko desetljeća, od kojih su neka bila doista dramatična. Njegova je prisutnost u tim zapisima nužna baš zbog činjenice da je od 1963, kada je objavio prve pjesme, kasnije izdane u zbirci ‘Arabija ljubavi’, pa do danas bio sudionik, ali i inicijator, kreator društvenih i kulturnih kretanja naroda kojemu pripada, otadžbine u kojoj je rođen i domovine u kojoj živi”.
Sami naslovi pojedinih poglavlja nagovještavaju što nas očekuje na stranicama ove knjige. Npr: “Tingl-tangl” (svojedobno kultno mjesto susreta pjesnika u Zagrebu), “Antikvarijat Matice hrvatske”, “Uništeni bošnjački pisci” – fragmenti kojim Kajan otvara knjigu “Samo prolaznik” i koji na neki način određuje duh i atmosferu knjige u cjelini.
Knjigu Ibrahima Kajana možete pronaći na policama Biblioteke ‘’Behram-beg’’.
