Novu godinu, tj. Lektirni četvrtak, započinjemo poezijom – i to sjajnim našim piscem Hamzom Humom, koji je poznat po svom odličnom romanu ”Grozdanin kikot”, o kome ćemo nešto u narednom periodu i napisati. Sada govorimo o njegovoj poeziji – o tom dijelu njegovog književnog rada koji je neopravdano zapostavljen. No, Humo je pjesnik u čijim stihovima se ogleda sve vrijeme njegov zavičajni prostor – Hercegovina – kojoj se autor vraća, bez obzira na kojem je mjestu pisao svoje stihove. Hercegovina u ovoj poeziji je mjesto duboke čežnje, uspomena i lijepih pejzažnih slika u kojima se čovjek nazire, kada govorimo o prvim pjesničkim ”skicama”. Naravno, Humin se pjesnički izraz razvijao pa se preko ”prirodnog” pjesničkog postupka javio i čovjek – sa svojim željama, zebnjama, radostima itd. – koji je samo potvrdio autorski potencijal. Humina najpoznatija pjesma ”U Orašju” predstavlja sve ono što smo maloprije kazali – čovjeka stopljena s prirodom koji u samoći nazire sebe i svoju prolaznost.
Ovo je bila crtica o Huminoj poeziji kojom želimo skrenuti pažnju ne samo na njegovu poeziju nego i na mnoge druge sjajne pjesnike i pjesnikinje.
