U julskom lektirnom četvrtku predstavljamo Latićev ” Srebrenički inferno”, kojemu je pridodata poema o Šahovićima, genocidu koji se zbio prije stotinu godina nad Bošnjacima Vraneške doline. Ove dvije teme – Srebrenica i Šahovići – govore o kontinuitetu genocida nad Bošnjacima. Latićev ”Inferno” provorazredni je književni događaj i u nekim sretnijim društvima imao bi dosta veći značaj no što danas bosanskohercegovačka javnost govori i misli o književnim djelima. Aludirajući na model Danteove ”Božanske komedije”, Latić veli da je ovo i pismo Danteu Alighieriju iz Bosne, te bilježi genocid u Srebrenici, najveću tragediju koja se zbila na prostorima Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Od prvog do osamnaestog pjevanja, tercine oblikovane jedanestercem, vraćaju nas srebreničkoj tragediji i prizorima koji se u nama sve ove godine talože, obnavljajući bol i tugu, prije svega, u ljudima koji su svjedoci Genocida u Srebrenici, ali i svima drugima koji se sjećaju ove planetarne tragedije. Ovaj juli, u kojemu se obiljažava 30 godina od Genocida, je posebno težak – i svako podsjećanje na Genocid naš je dug, obaveza, a književnost, koja bilježi Genocid – razlog je više da ovaj julski četvrtak bude još jednom podsjećanje na Srebrenicu.
Latić je ovo književno djelo posvetio ”neznanoj sestri Bošnjanki” i ostavio je trajan pečat u književnosti, prije svega formom ovog djela, koja je teška kako za pisanje tako i čitanje, i samim tim komunikacija i iščitavanje ovog djela tek će se prepoznati na istinski način u vremenima koja dolaze – za koja vjerujemo da neće biti razlogom novog ispisivanja ”Inferna”.
Najiskrenije preporučujemo ”Srebrenički inferno” Džemaludina Latića.
