Knjiga Aladina Husića ”Devširma u Bosni” s podnaslovom ”O regrutaciji Bosanaca u janjičare” prva je knjiga koja pokušava praksu devširme objasniti u jednom širem konktestu i predstaviti je u svim drugim kontekstima koji su bili dominantni u periodu njezina izvršenja te ponuditi i druga čitanja i na taj način potvrditi ili dokinuti neka dosadašnja istraživanja. Da je ovakva knjiga itekako potrebna i društveno svrsishodna, potvrđuje i činjenica da je pitanje same devširme u našoj bosanskohercegovačkoj povijesti jedno od najnerasvijetljenijih i kao takvo bilo je podložno raznim učitanim (ideološkim) interpretacijama, kao što je tzv. danak u krvi, koji je proizvod putopisnih, odnosno imagoloških predstava i drugih zabluda i stereotipa dominantnih kada govorimo o našoj prošlosti. Koliko je taj mitološki iskaz ”danak” i danas jak, govori i činjenica da svaka aluzija na devširmu počinje i završava s tim, što je besmislica koja je naučno neutemeljena i kao takva nikad nije mogla biti dijelom ozbiljnog naučnog iskaza.
Ova knjiga na naučan način prezentuje pitanje i kategoriju devširme: njezinu raznoliku percepciju i stvarno mjesto u literaturi i praksi; periodičnost u putopisima i izvorima prvoga reda; o regrutima i njihovim predispozicijama da budu birani, ali i sam udio gradskog i seoskog porijekla regrutanata i mnoge druge specifičnosti koji se vežu za devširmu, odnosno regrutaciju mladića za potrebe Osmanskog Carstva. Razlog više zašto je ova knjiga neophodna jeste njezina ”komunikacija” s drugim autorima koji su se bavili ovim pitanjem, istina jako selektivno, te potreba da se potvrdi ili opovrgnu prethodna tumačenja i stavovi. Jedno od takvih je i dekonstrukcija naučnog iskaza, koji je svoje činjenice temeljio na iskazima raznolikih putopisaca, koji su u tom periodu prolazili kroz naše krajeve. Zapravo, ova knjiga pokazuje, budući da se koristi izvorima prvoga reda, zašto je nemoguća i naučno neutemeljena jedna takva praksa, koja ima za cilj nešto sasvim drugo. U tom smislu ona potvrđuje određene zakonske činjenice ali i bilježi neke izuzetke, koji se uvijek trebaju posmatrati u određenom kontekstu, koji je stvaran i koji traži, svaki ponaosob, posebnu pažnju.
Šta je devširma i šta bismo eventualno u današnjem kontekstu mogli poistovijetiti, uslovno rečeno, s određenim praksama iz naše dalje prošlosti, knjiga Aladina Husića je eklatantan primjer za to, a knjigu možete pronaći na policama naše biblioteke.
