U sali Bošnjačke zajednice kulture u Vlasenici, a u sklopu Književnih susreta ”Derviš Sušić”, 3. 6. 2026. godine održana je promocija romana ”Smajkanov” autora Fajke Kadrića. Organizatori ove promocije bili su Biblioteka ”Behram-beg” i Filozofski fakultet u Tuzli (Odsjek za bosanski jezik i književnost) pod pokroviteljstvom Ministarstva za kulturu, sport i mlade TK.
U ime domaćina prisutnima se obratio predsjednik MIZ Vlasenica Zaim Mahmutović, koji je istakao zadovoljstvo ovom promocijom i sami značaj obilježavanja ovih susreta u Vlasenici. U ime organizatora govorio je direktor Biblioteke ”Behram-beg” dr. Ahmed Hatunić, napravivši presjek svih dešavanja u vezi s Devišom Sušićem povodom 100 godina od njegova rođenja. Također, govorio je o značaju ovih susreta i onom što oni znače u bh kulturi. Prisutnima se obratio i sin Derviša Sušića Muhamed, koji se zahvalio svima na dolasku, a posebno je istaknuo nemjerljiv doprinos kulturnih radnika povodom ovih susreta.
O romanu su, pored autora, govorili mr. Sead Husić i prof. dr. Mirsad Kunić. Prof. Kunić u svom je izlaganju govorio o prethodnim romanima koji su obilježili Kadrićev književni život s naglaskom na ovaj posljednji roman u kome se, kako kaže prof. Kunić, autor drži centralne teme, probojem i izlaskom na slobodnu teritoriju, u julu mjesecu 1995. godine. Također, prof Kunić je istakao književni postupak kojim se koristi autor u ovom romanu: „Umijeće pripovijedanja Fajko Kadrić primarno baštini iz usmene tradicije; on je odrastao u okruženju koje je njegovalo tu potrebu usmenoga uma da se svijet obuhvati pričom, jer ga se tako čini prihvatljivjim, podnošljivim; ja bih to nazvao još i potrebom usmenoga uma za ovladavanjem zbiljom.“
Fajko Kadrić je autor koji se u nekoliko godina, istaknuo je mr. Husić, nametnuo svojim romanima u kojima pripovijeda na vješt i „sočan“ način. Njegovi romani naslanjaju se na povijest Bosne kao književne i svekolike životne građe. Ono što Kadrića među mnogima markira je njegov pripovjedački „um“ koji iz romana u roman postaje prepoznatljiv književni postupak.
U svom obraćanju autor se zahvalio prije svega izdavaču, koji je prepoznao vrijednost njegovog književnog djela. Također je govorio o razlozima pisanja ovoga romana – da se zapamti i ne zaboravi ono što nam se desilo devedesetih godina ne samo u Srebrenici i Podrinju nego i čitavoj Bosni i Hercegovini.
