„… na kojima smo rođeni oblikuju naše živote, čak i kada nismo tu. Naročito tada. S vremena na vrijeme sanjam da sam u Nikoziji, da stojim pod poznatim suncem, bacam sjenu na stijene, posežem za bodljikavim grmljem geniste koje se prelama od cvjetova, svaki od njih blistav i zlatan poput novčića u dječijim bajkama…“
Književni opusi slavne spisateljice britansko-turskog porijekla Elif Šafak poznati su čitateljstvu diljem svijeta. Stoga i ne čudi da su svi željno iščekivali njen novi roman, koji je svoje mjesto na policama svjetskih i evropskih knjižara našao sredinom 2021. godine. Ni bosanskohercegovačka čitalačka publika nije ostala uskraćena za ovaj, sada već svjetski, bestseler. Poznata izdavačka kuća Buybook u prijevodu na naš jezik načinila ga je dostupnim ljubiteljima dobre knjige. Stoga smo i mi odlučili da se među našim književnim preporukama vjernom čitateljstvu nađe ovaj novi naslov naše Biblioteke.
Roman Otok nestalih stabala donosi nam raskošnu priču o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode te napokon – obnovi u svakom smislu te riječi. Elif će nas u svome romanu provesti kroz dvije paralelne radnje, smještene na dva različita kraja. Prva radnja uvodi nas u godinu 1974. na podijeljeni otok Kipar i donosi priču o zabranjenoj ljubavi. Odupirući se vjerskim, tradicijskim i ratnim sukobima, dvoje mladih ljudi kao mjesto svojih tajnih susreta odredit će u poznatoj zalogajnici simboličnog naziva „Sretna smokva“. To neobično utočište nazvano je tako zbog čudesnog stabla Ficus carica (jestiva obična smokva), koja je rasla u središtu tog objekta. Čini se da ništa u vezi s njom nije bilo obično. Postala je simbol i svjedok njihovih tajnih susreta, ali i svjedok strašnih i krvavih sukoba, razaranja i progona. U drugoj radnji ovog romana Elif nas desetljećima kasnije upoznaje s djevojkom po imenu Ada. Djevojka nazvana Ada (tur. otok) šesnaestogodišnja je koja živi u Londonu čija je sadašnjost i prošlost satkana od sjećanja. U dvorištu njene kuće raste smokva. To neobično stablo, ukusnih plodova, koje voli sunce i kamen, odolijeva tmurnoj i kišovitoj londonskoj svakodnevnici. Ali njena čar nije samo u tome. Naprotiv, ona je izdanak uništene smokve s Kipra koja je dugo prkosila razaranju i uništenju. A ova londonska postat će simbol novog života. Ona će rasti zajedno s Adom, spajajući dva svijeta, dvije kulture, sadašnjost i prošlost. U potrazi za svojim identitetom, djevojka nazvana otok, tragat će za svojim korijenima razotkrivajući porodične tajne u nekom novom, dalekom svijetu.
U velikim sukobima i razaranjima ne stradaju samo ljudi, strada sve oko njih. Elif je upravo ovim naslovom svog romana željela da ukaže na nestajanje bujne šumske vegetacije po kojoj je Kipar bio poznat, a koja je planski uništavana i spaljivana kako se neprijatelj u njoj ne bi skrivao. Ovaj dirljiv roman priča je o sudbini običnih, malih ljudi koji u svim sukobima, nedaćama i stradanjima uvijek najviše izgube. Ostaju im samo sjećanja na minule i sretne momente.
„…Glasovi domovine nikada ne prestaju odjekivati u našim mislima. Nosimo ih sa sobom gdje god da krenemo. Do današnjeg dana, ovdje, u Londonu, pokopana u ovom grobu, čujem te iste zvuke i probudim se dršćući poput mjesečara kada se probude i shvate da su u noći odšetali opasno daleko…“
