Prva knjiga Alme Zornić pod naslovom ”Bašeskijini mrtvi” u bosanskohercegovačku književnu praksu unosi jedan drukčiji narativ koji smo do sada jako rijetko bili u prilici čitati. Možda nećemo pogriješiti ukoliko kažemo da su kratke priče Alme Zornić istinski novitet, odnosno ovo je knjiga koja u podnaslovu, bez imalo dvojbe, određuje naš odnos prema književnoj građi koju je koristila autorica. Podnaslov: Zbirka legendi i kratkih horor priča o Bosni i Hercegovini govori da se radi o jednoj drukčije ispripovijedanoj Bosni i Hercegovini. Pored ovoga, svaka nova knjiga kratkih priča, koja ima književno-estetski kvalitet, u našoj književnoj praksi predstavlja razlog sam po sebi da se o knjizi govori.
Knjiga Alme Zornić naslanja se na kulturnu i jezičku tradiciju Bosne i Hercegovine te u tom smislu nimalo ne čudi jezik kojim su protkane ove priče. Moderan, povremeno arhaičan jezik, koji ima u sebi note narodnoga govora, ove pripovijetke čini autentičnijim te ne čudi da je književna građa za ovu knjigu prostor Bosne i Hercegovine u najširem smislu. U tom smislu prepoznajemo sarajevski, zvornički i drugi prostor (Bobovac, Kraljeva Sutjeska) koji je određen narodnim običajima, legendama, mitovima, te horor dionicama koje su, na neki način, ”tabu” u našem društvu. Zapravo, svi oni strahovi iz djetinjstva duboko nakalemljeni, ako tako možemo reći, na našu tradiciju ovu knjigu smještaju u književno-historijskom smislu u jedan novi / drugi kontekst, koji je sve vrijeme određen zavičajem u punom značenju, ali afirmira i predstavlja u tematsko-motivskom smislu novitet. Koji su to strahovi o kojima možemo govoriti u ovoj knjizi? Strah od ”avetinja”, ”katila” i drugih utvara i nadnaravnih bića koje u našem jezičkom biću i pamćenju itekako imaju mjesta. Zapravo, ulazeći duboko u prostor mita, legendi (lijepa Jerina, ukleta kuća, srednjovjekovne tvrđave), usmene književnosti, Alma Zornić na jednom mjestu kombinira i vrijeme prošlo i vrijeme buduće i vrijeme naratora, a, s druge strane, autorica istrajava na fantazmagoričnosti iskaza i narativu koji je naučno-fantastični. Ono što najviše, vjerovatno, određuje ovu knjigu je ambijent iz kojeg priče izrastaju te na taj način tvore jedan drukčiji prostor koji je prepun napetosti, iščekivanja, na momente se osjeća ”filmska stvarnost”, gdje se teško uviđa razlika između mita i stvarnoga, između sna i svakodnevnice, između onoga što je bilo i što će biti. Zapravo, ono što možemo definisati heterotopijom u punom smislu najbolje se ogleda u književnom tekstu, odnosno u pričama Alme Zornić, budući da autorica svoje priče kada realizira u dubokoj budućnosti, ona to čini na način da su nam ti svjetovi, iako u tehničkom smislu inovativni, jako bliski i koji svoju vezu imaju sa našom kulturnom tradicijom.
Sve spomenuto u ovom kratkom čitanju priča Alme Zornić govori da se radi o knjizi koja na jedan novi način definira neku novu, zašto ne, pripovjedačku Bosnu. Knjiga ”Bašeskijini mrtvi” nagrađena je od Fondacije za izdavaštvo u Sarajevu za 2020. godinu.