Riječ je o autobiografskom romanu koji sublimira život porodice Sidran. O životu Abdulaha Sidrana i njegove porodice u ovom romanu saznajemo dosta toga, gdje pripovjedač piše o najintimnijim detaljima svoje porodice. Iznoseći tragiku porodice, Sidran piše o autokratiji i politokratiji sistema o kojem se, naravno, može diskutovati sa više aspekata. Šta je suština romana, tj. u čemu se ogleda krivnja Sidranova oca?
Pokušavajući da odgonetne tragiku svog oca, Sidran je našao u kući, pisma, dokumente i sve drugo što definiše njegovu porodicu i odnose u njoj. U to vrijeme se, zbog zategnutih odnosa između Tita i Staljina, za pogrešno izgovorenu riječ išlo na Goli Otok. Dok su im muževi bili u zatvoru, na prinudnom radu, ili kako bi bilo odlučeno, ostajale su žene sa djecom i pokušavale dalje živjeti… Život im je bio u strahu, brizi, ispitivane i kontrolisane, kada i “zidovi imaju uši”.
Mehmed Meho Sidran, otac Abdulaha Sidrana, bio je kriv zbog jedne dopisnice koju je poslao ženi iz Slovenije gdje se “banjao”. Tačnije kriv je zbog jedne riječi, dopisnicu je počeo za “Zdravstvujte”. Dakle, literatizirajući život svoje porodice, pripovjedač piše o politici i moći, o onima koji su hrabri i onima koji su podanici sistema, o onima koji su živjeli kako jesu – bijedno i očajno. Ovo je, također, roman o Zvorniku i Sarajevu u godinama Sidranova djetinjstva. Naravno, roman prati nekoliko desetljeća pa se sve vrijeme u romanu kombinuje vrijeme: čas je pripovjedač daleko u prošlosti, čas komentariše svoju spisateljsku poziciju u našem postratnom društvu.
