21. mart – Svjetski dan poezije

JU Specijalna biblioteka Behram-beg

Svjetski dan poezije (World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. 03. 1999. godine s ciljem što boljeg promovisanja čitanja, pisanja, objavljivanja, prevođenja i proučavanja poezije širom svijeta. U fokusu je, prije svega, predstavljanje nacionalnih, a time regionalnih i internacionalnih poetskih „pokreta“. Prema podacima Nacionalnog komiteta za obilježavanje Dana poezije, koji je od 1990-ih smješten na Floridi, ovaj dan se obilježavao u drugom obliku još od početka 16. stoljeća. Najvećim dijelom se obilježavao u periodu jeseni (okotobar / novembar). Ta tradicija se i danas zadržala u nekim zemljama, bez obzira na zvanično obilježavanje, koje je utemeljio UNESCO.
Vođeni prethodnim, Biblioteka je odlučila da ovaj dan obilježi predstavljanjem mladih bosanskohercegovačkih autora Melide Travančić i Ernada Osmića. Oboje autora već su zapaženi u periodici i nagrađivani su za svoj književni rad. Pored kreativnog dijela, ovi autori se u stručnom smislu usavršavaju. Melida Travančić je doktorica humanističkih nauka (polje književnosti) dok je Ernad Osmić doktorant iz područja lingvistike u Njemačkoj.
U nastavku pročitajte kratke biografije i po dvije pjesme autora. Priredio i odabrao bibliotekar Sead Husić.

Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku. Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci, te dobila tri nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Fondacije za izdavaštvo u Sarajevu. Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. godine. Poezija joj je prevedena na engleski, makedonski, mađarski, španski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njene priče su 2017. i 2018. ušle u zbornik najboljih kratkih priča koje objavljuje izdavačka kuća Alma iz Beograda. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019. godine. Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010). Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019). Suosnivačica je udruženja za kulturu Kontrast. Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

OSJEĆAJI

sve riječi
koje sam ti
željela kazati

sve pjesme
koje sam ti
željela napisati

sreću koju sam
s tobom
mogla podijeliti

ljubav koju sam
s tobom
mogla odbolovati

sinoć sam
prespavala

PRAH

pri mom dodiru
rasprskavaš se
u milijardu
sitnih komadića
koji se za čas
sa zemljom stapaju

iza sebe ostavljaš samo
koncentrične krugove
slične onima
koje ocrtava kamen
pri padu u vodu

spuštam se na koljena
ruke u središte zemlje
stavljam

meka je i topla
poput majčinog krila


Ernad Osmić rođen je 1989. godine u Brčkom. Početkom 1992. godine odselio je s porodicom u Hamburg a vratio se u svoj rodni grad 1999. godine. Diplomirao i magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Trenutno je na doktorskom studiju u Njemačkoj. Objavio je dvije zbirke poezije: Inat jezika i Bosanski robot. Nagrađivan je za književni rad. Otac je kćerke Lejle.

SEHUR

Pored kuće, svakog jutra prije svitanja,
prođe dženaza žena.
Mjesečina im kao platno
preko očiju.
Tijela im zekat.
Nestanu u magli zimske zore.

I čujem kako kćerka ženu doji.
Kako plače iz kuće kada je odvoji od sebe.
Neki salavat izdaleka prvo,
pa skroz blizu,
kao iz mene.
Kao da ga čujem samo ja.
U meni Bosna bridi.
U meni riječi šute.

Ni mejt ni čovjek.
Ni čovjek ni dijete.
Nit hubb u meni,
Nit habb od mene.
Po cvijeću gazim,
Na korovu klanjam
A ne znam riječi

Mejtef mi život
Šamija mi kao vosak
sliven preko glave
Tako učim da ne pitam;
učim post od sitih,
a skromnost od lijenih.
Tako učim da bivam
netaknut džennetom i paklom
džehennemom i rajom.
Učim od meleka kako slušati,
a biti nevidljiv i nedjeljiv.

PANONSKI ODLASCI
(pjesniku Franjo Nagulov, koji primjećuje odlaske)

Kud sam pošao nema table s natpisom mjesta
njive iškrabane plugovima
i oranice kao stihovi soneta
i neko strašilo kao čovjek na sonetu
i čovjek, zapravo, na sonetu
nepomičan daje vrijeme u usjev

Kud sam pošao neki oblaci se nadvili
kao da će preklopiti selo i ono
jedno drvo na njivi
nešto sivo se sprema

Kud sam pošao jedan glavni lik
iz romana izgovara piščeve riječi
i neko dijete vjeruje u Boga
svoga oca i svoje majke

Vozač je klonuo pogledom
pred asfaltom puta
pa me pogleda u retrovizoru
i nešto recituje u sebi
pa i ja počnem recitovati u sebi

Kud sam pošao jasnije će biti
vjetar drži govore
i sve djevojke
su se poudavale ili u rijekama poudavile
svi momci zaronili u zemlju
za zemlju

Kud sam pošao jedna kiša pada
deset, dvadeset, sto godina
kao pljesak nevidljive publike
koja ispraćuje i dočekuje
nove glumce na pozornicu

Moj vid je stvorio utjehu
za druge ne znam kako podnose
i šta vide

Mogao sam drugom stranom
ali je prekasno okrenuti pogled
od onoga na šta navikneš gledati

Najpopularnije